I tako , za nama je Istria Valamar Terra Magica, prva utrka iz serije maratona koji se boduju za XCM Kup Hrvatske. Radilo se o trodnevnoj etapnoj utrci u kojoj se druga etapa bodovala za kup, a kako su ove godine TRT-ovci koncentrirani na žetvu bodova tako je izbor sužen na samo tu etapu. Sve je počelo u petak 04. svibnja klasičnim dogovorom o polasku nakon posla kojeg smo ovaj put skoro i ispoštovali, s obzirom da kašnjenje od 15-tak minuta ipak spada u akademsku nepodopštinu ;) Sastav je ovaj put lagano izmjenjen jer nam se uz moju malenkost, Joku i Niku pridružio i Mario koji brani boje BBK Orlov Krug, izostali su nažalost Jele i Marin.
Biciklistički Klub Timun
Split
BK Timun kod Malog Princa
Sve je počelo od jedne poruke na face-u (Di ćemo za vikk?) koju je “Timeline” izmješao s ostalima, ali se ekipica od 9 ljudi ipak uspila dogovorit i tako su se 3 auta puna ljudi srela ispred kafića Antik/Rustik u Gračacu. Nakon prve jutranje kave koja je svih razbudila i voćnog kolača krenuli smo prema stazi Malog princa. Kratko smo se vozili cestom, pa skrenuli na makadam i nakon par minuta drndanja i uništavanja auta stigli na “parking”. Nastupilo je presvlačenje (od nekih su se okrećale glave), oblačenje, vađenje nepotrebnih stvari iz rusaka, gledanje u nebo s molbom da kiša pričeka bar do popodne i pokret.
MTB Croatia Cup Vodice – iz drugog kuta
Vječito pitanje – “Di ćemo za vikend” – ovaj se put nije postavljalo. Jer u nedilju je utrka MTB Croatia Cup Vodice i idemo tamo, dat podršku i navijat za naš TRT team.
I kad je svanuo taj sunčan dan, nas 7 se potrpalo u aute i krenilo. Za divno čudo, nije se puno kasnilo ujutro, tako da smo stigli na vrime, čak pola sata prije starta. Naši su se Trtaši/ica zagrijavali na bikama, ozbiljnih lica, mi smo se zagrijavali panetoneom i kolačima, s osmjesima na licima.
TRT na XCO Vodice – drugi pokušaj
Nikako da se javi neki dobrovoljac za napisat doživljaje s ovogodišnje utrke 14. MTB Croatia Cup Vodice, a bilo je pratički pola kluba, pa san se ja uvatia napisat par riči…
Prošle godine BK Timun je poslao svoje “najbolje” od “najboljih” (možda da stavin još par navodnika?) u obliku 4 luda TRTaša (Timun Racing Team) – trojica u Rekreaciji i jedan u Sportu ostvarili smo “zapažene rezultate”. Ostvarili smo i hrpu ozljeda i izgorili na suncu, i to je očito bilo tako primamljivo, da smo ove godine ne samo opet nastupili, nego smo pojačani i za novu članicu Jelenu, iskusni feed zone tandem Barbara-Gosia, i dva auta “navijača”, koji su se odma s pivama montirali ispod nečijeg šatora i “zdušno” navijali za svoje heroje.
BK Timun na vhu Hrvatske (Dinara, 1831m)
Vrh Hrvatske biciklom – Dinara, 1831 metar nadmorske visine.
Dugo san mašta da odradin tu turu. Gleda slike drugih, vidija da se može, mada san bija svjestan da lako neće bit. Ekipu nikako skupit, jer ipak moje viđenje bicikliranja – koje uključuje koji put nošenje, gubljenje…i tako neke slične stvari koje ture čine neizvjesnim – dijele rijetki. Poziv od Maria se zato nije moglo odbit. “Idemo ja i Mate za 1. maja na Dinaru, oćeš s nama?” Iden, naravno, čuli se još dvaput i krenusmo. 5 ujutro pakiranje i put pod noge.
Ivan Marin: moj osvrt na maraton Vransko jezero
Čitajući Nikolin osvrt na utrku (maraton Vransko jezero) osjetia sam se prozvanim da i ja napišem viđenje kako to izgleda kad se vozite na začelju kolone. Prvo bih se vratija godinu dana unazad da bi dobili pravu viziju o čemu se tu radi. Naime, prošlo proliće čačkajući po inernetu pronađem raspis za utrku Vransko jezero i predložim Fići da bi moli otić, napravit jedan lipi izlet. Fićo naravno uvik spreman za akciju. Uzimamo koNbi u DVD-u i Pere nas vodi u avanturu. Iz Žrnovnice se upućujemo na vrime u 8 ujutro, a utrka tek u 12.30, pa smo se mislili di ćemo iskoristit višak vrimena. I tako se dosjetili da otiđemo do Zadra na kavu. Šteta je bila ne iskoristiti sunčani proljetni dan, a i bija je Uskrsni ponediljak.
